Koliko studenti (ne)čitaju?
pixabay

U anketi je učestvovalo oko 400 studenata, od kojih je bilo više osoba ženskog nego muškog pola, a najviše je bilo studenata čiji je broj godina iznosio 21 ili 22. Studenti različitih nivoa studija, smerova i fakulteta odgovarali su na devet postavljenih pitanja na temu načitanosti van fakultetskih okvira. Evo i nekih od odgovora i mišljenja stručnjaka na ovu temu. 


Na pitanje: Da li volite da čitate? preko 90% ispitanika je odgovorilo potvrdno. Oni koji su na pitanje dali negativan odgovor smataju da im čitanje oduzima mnogo vremena, nemaju naviku da to rade ili im ,,misli odlutaju na drugu stranu”.

,,Čitanje je mentalna aktivnost koja uključuje koncentraciju, analiziranje pročitanog, stimuliše memoriju, tera mozak da stvara slike i smanjuje stres. Takođe, literatura može da opušta i da nas odvoji od svakodnevice. Udubljivanje u kvalitetno i zanimljivo štivo nas opušta, odmara i čini da, bar na kratko, zaboravimo na probleme i svakodnevicu”, izjavila je portal iSerbia pisholog Spomenka Ćirić Janković.

Freepik
Freepik

Studenti čitaju literaturu najčešće jednom mesečno, a na dnevnom nivou na čitanje izdvoje od dva do četiri sata.

Istraživanje je pokazalo da više od 60% ispitanika misli da je čitanje važno za nas, konkretno za bogaćenje rečnika, podsticanje kreativnosti, zbog saznanja koje nam donosi, ali i upoznavanja sveta iz drugačijih uglova.

,,Čitanje ne utiče samo na bogaćenje rečnika, već i na širinu naših stavova, odnos prema drugim ljudima i svetu, na razumevanje prošlosti i sadašnjosti i pripremu za budućnost”, izjavila je za portal iSerbia diplomirani filolog Milica Nikolić.

Psiholog Spomenka Ćirić Janković smatra da se mladi dele na dve grupe: ,,One koji rado i strastveno čitaju i oni koji to čine izuzetno retko. Ranije su mladi čitali da bi našli odgovore na pitanja koja ih muče, a sada mi se čini da ih više zanima da kroz literaturu otkrivaju budućnost”.

Ona, takođe, smatra da nam čitanje pomaže da se bolje i jasnije izražavamo i obogaćuje rečnik, ali i ističe na koji način ono ima uticaja na nas u psihološkom smislu: 

,,Posebna vrednost u psihološkom smislu je što oni koji čitaju razvijaju bolje razumevanje različitih tipova ličnosti, razvijaju veštinu empatije sa likovima iz literature što im pomaže da se bolje snađu i u realnom životu”

Freepik
Freepik

Istraživanje je pokazalo da mladi češće kupuju i čitaju ,,prave knjige” nego što pozajmljuju iz biblioteke ili čitaju onlajn (15% ispitanika). 

Nakon ovih analiza, pitali smo filologa Milica Nikolić da li je rečnik mladih u Srbiji siromašan, na šta je ona odgovorila da ona zapravo misli da ,,jeste siromašniji u odnosu na neke starije generacije, ali smatram da je mnogo značajnije to što je vokabular ozbiljno drugačiji. Mladi ljudi u velikoj meri koriste pozajmljenice iz drugih jezika, posebno iz engleskog i to je trend koji postoji svuda u svetu”, rekla je filolog Milica Nikolić.

Ona podseća na čestu upotrebu kolokvijalnih i sleng izraza i smatra da je to sasvim u redu, jer ,,to nije uvek odraz nenačitanosti ili siromašnog vokabulara, već izbor reči i izraza često određuju socijalni status mladih ljudi - da li su dovoljno cool, urbani, zanimljivi i slično.

U anketi, studentima je postavljeno pitanje koju knjigu su poslednji put pročitali. Ovo su neki od najčešće navedenih odgovora:


  1. ,,Slika Dorijana Greja”, Oskar Vajld
  2. ,,Braća Karamazovi”, Dostojevski
  3. ,,Moja genijalna prijateljica”, Elena Ferante
  4. ,,Ostaci dana”, Kazuo Išiguro
  5. ,,Uspeh, što da ne”, Džek Kenfild
  6. ,,Čovek po imenu Uve”, Frederik Bakman
  7. ,,Moja baka vam se izvinjava”, Frederik Bakman
  8. ,,Alhemičar”, Paulo Koeljo.

pixabay
pixabay

Pitali smo naše sagovornike i da po sosptvenom izboru preporuče studentima nešto što oni smatraju da bi trebalo pročitati. Milica Nikolić je rekla da misli kako je  ,,bitnije nego ikada šta se čita, ali i kako se čita. Ne treba biti protiv svega, već dobro razmisliti ko je napisao tekst ili knjigu, kada, iz kakvog konteksta ili sa kakve pozicije i sa kakvim ciljem. Tako je mnogo lakše razabrati koji autori ili izvori informacija su kvalitetni. Svaka situacija i svako dešavanje imaju više uglova posmatranja. Ako pričamo o beletristici odnosno popularnoj književnosti, to je ipak nekako stvar ličnih preferiteta i u principu, tu nema greške”. 


Za razliku od Milice, Spomenka Ćirić Janković preporučuje mladima da čitaju i klasike, pored savremene literature. 

Na osnovu ovih podataka i rezultata istraživanja, sami procenite da li je rečca ,,ne” potrebna u naslovu.