Vladimir Marković: Don Kihot iz Lipnice

Foto: Privatna arhiva

Vladimir Marković je rođen u Kragujevcu 1992. godine. Pohađao je Prvu tehničku školu u Kragujevcu, a sada je na doktorskim studijama na Građevinsko – arhitektonskom fakultetu u Nišu.

Za iSerbia, Vlada iznosi svoje iskustvo za vreme studiranja, zašto se opredelio za arhitekturu, o manama i prednostima studija van rodnog mesta. Saznajte koje su kvalifikacije neophodne i šta je sve potrebno da bi bili stipendisti Fonda za mlade talente i o tome koliko su mu pomogli objavljeni naučni radovi.

Zašto si se opredelio za Građevinsko – arhitektonski fakultet i zbog čega je tvoj izbor bio arhitektura?

Građevinarstvo i arhitekturu sam zavoleo još u osnovnoj školi i još tada poželeo time da se bavim u životu. Kasnije sam upisao srednju školu ovog usmerenja i kao logičan redosled događaja odlučio sam da studiram tu oblast.

Niš je relativno pristupačan grad za život, za razliku od alternative Beograda, manji je, bezbedniji i to su neki od razloga zašto sam došao u Niš. Poreklom sam sa sela i bojao sam se da se ne bih snašao u „Beogradskoj džungli”. Tada sam imao dosta idealizovanu sliku o Građevinsko-arhitektonskom fakultetu, koja se kasnije tokom studija približila realnosti i promenila na gore.

Mislim da bih sad dobro razmislio da li bih upisao isti fakultet da sam u toj poziciji, ali svakako bih se odlučio za arhitekturu. Arhitektura je specifična oblast, kroz nju se prepliću i nauka i umetnost, i inženjerstvo i estetika, tako da pruža više mogućnosti za dalje praktično usavršavanje nakon studija, ali takođe, i ne pruža neke velike mogućnosti za zaposlenje, jer je tržište rada u našoj zemlji pretrpano arhitektama.

vlada_002_2017.jpg

Foto: Facebook

Koliko si zadovoljan dosadašnjim uslovima studiranja i sticanjem konkretnog znanja? Da li je to ono što si očekivao kada si upisivao? Šta je na tebe ostavilo najjači utisak tokom studiranja?

Hm, zavisi sa kog aspekta se posmatra studiranje. Mislim da se naša država dovoljno trudi da u materijalnom pogledu olakša pristup visokom obrazovanju svojim državljanima. Na raspolaganju su studentske stipendije i krediti za čije dobijanje nisu potrebni neki naročiti uslovi, osim prosečne ocene. Na taj način, se po mom mišljenju, pravi gradacija i selekcija studenata i samo oni bolji mogu da se nadaju kreditu i stipendiji, tako se podstiče takmičarski duh među studentima i „odvaja žito od kukolja”.

Takođe, za najbolje studente su na završnim godinama studija predviđene zaista velike stipendije za naše uslove. Tako se najbolje potvrđuje da ocena nije samo puka brojka, nego stvar koja se zaista može lepo unovčiti već u toku studija.

Što se tiče opremeljenosti mog fakulteta nastavnim sredstvima, laboratorijama i prostorom situacija je zadovoljavajuća. Veliki minus je to što ne postoji jasna državna strategija o potrebnom broju viokoobrazovanih ljudi različitih struka. To znači da su upisne kvote za neka zanimanja prevelike i da se školuju kadrovi koji ni u snu ne mogu da nađu zaposlenje u našoj državi, jer ih je, jednostavno, previše. Onda su ti ljudi primorani da idu u inostranstvo „trbuhom za kruhom“, a predhodno su tokom studiranja iskoristili sve benefite koje im država omogućava. Tako da su država i društvo samo na gubitku.

E sad, što se tiče sticanja konkretnog znanja i samog nastavnog procesa, mislim da tu stvari mogu još da se poprave, pre svega, na sužavanju obaveznog gradiva. Na mnogim studijskim programima su obavezni predmeti koji, po mom mišljenju, nemaju nikakvu svrhu.

Veliki problem našeg obrazovnog sistema je loš i nedovoljno stručan nastavni kadar sa tendencijom da bude još gori. Naime, u našem visokom školstvu se prelamaju sve negativne pojave u našem društvu (mito, korupcija, negativna selekcija, nepotizam, protekcija…).

Konkretno na mom fakultetu je nepotizam uzeo ogroman zamah i po pravilu, sa nekoliko izuzetaka, saradnici u nastavi i asistenti, a kasnije nastavnici, postaju ljudi koji imaju rodbinske veze sa postojećim profesorima na fakultetu (deca, supružnici). Oni su obično najbolji studenti tokom studija, što uvek zasenjuje često opravdana sumnja da su do tog uspeha došli protekcijom i „preko veze”. Onda se oni proizvode u nastavni kadar i tako se postepeno urušava visoko obrazovanje.

Imam utisak da je to opšta tendencija u našem visokom obrazovanju. Upravo je i to moj najveći utisak tokom studija, da ako nemaš „vezu” - nemaš čemu velikom da se nadaš, ako imaš ambicije da se baviš naučnim radom kao zaposlen na fakultetu. To svakako nisam očekivao kada sam upisivao studije, jer sam gajio idealizovanu sliku o visokoobrazovanim ljudima zaposlenim na fakultetima. Ipak, ja sam Don Kihot i boriću se protiv vetrenjača, zato sam i upisao doktorske studije.

Studirao si van rodnog grada. Koje su prednosti, a koje mane takvog studiranja? Reci nam da li ti je teško palo odvajanje od kuće?

Ja sam jedinac i pre studija nisam se odvajao od roditelja, tako da mi je ta odvojenost od kuće mnogo teško pala u prvo vreme. Ali, „živ se čovek na sve navikne”, tako da to brzo prestaje da bude problem. Mislim da je studiranje van rodnog grada velika prednost, jer se osamostališ i naučiš da živiš sam, da sam pereš veš, spremaš šta ćeš da jedeš, čistiš stan, jer više nema majke da to radi mesto tebe. Sociajlizuješ se, uvidiš da ne možeš da živiš bez ljudi oko sebe, ali isto tako uvidiš da ne možeš na svakog da se osloniš. Padneš, ustaneš, ideš, sapleteš se, pa se dočekaš na noge, a to sve bez mame i tate, tu, kraj sebe. Jednostavno naučiš da živiš. Veliki društveni problem, po mom mišljenju, kod nas je to što se deca ne odvajaju od svojih roditelja, već žive sa njima čak i ceo život. To, po mom mišljenju, nije dobro.

vladaa_02.jpg

Foto: Facebook

Bio si stipendista Fonda za mlade talente za školsku 2014/15. i 2015/16. godinu. Koje su kvalifikacije neophodne i šta je sve potrebno da bi se neko prijavio za stipendiju? Kakvo je tvoje iskustvo?

Dve stvari koje studente kvalifikuju za ovu stipendiju je ukupna prosečna ocena svih položenih ispita i redovnost u studiranju. Tu su i formalni uslovi da je student državljanin Republike Srbije, da ima prebivalište u Srbiji i da je student na visokoškoskoj ustanovi, čiji osnivač je država Srbija. Stipendija je poslednjih godina iznosila 30.000 din. i isplaćivala se za deset nastavnih meseci. Ovaj iznos je sasvim dovoljan za egzistencijalnu sigurnost i potpunu finansijsku nezavisnost od izdržavaoca, a takođe, omogućava da stipendista ulaže u svoje dalje usavršavanje.

Nedavno su ti objavljena dva naučna rada, u zbornicima radova sa naučno-stručnih skupova. Možeš li nam reći na koje teme si pisao? Koliko su ti pomogli naučni radovi tokom studiranja, u bilo kom pogledu?

Uža oblast mog naučnog interesovanja su arhitektonske konstrukcije i danas vrlo aktuelna, energetska efikasnost zgrada.

Radovi su mi najviše pomogli prilikom upisa doktorskih studija, jer se boduju i sabiraju sa bodovima ostvarenim preko prosečne ocene. Meni su konkretno ti bodovi od naučnih radova omogućili da se rangiram u okviru grupe studenata čije se školovanje finansira iz budžeta. Sa druge strane, dok se napiše naučni rad pročita se mnogo stručne literature, negde se izvode i neki eksperimenti... a to sve povećava znanje iz materije kojom se baviš.

Kakvi su, po tvom mišljenju, izgledi za zaposlenje u našoj zemlji nakon završenog Građevinsko - arhitektonskog fakulteta?

Izgledi su vrlo sumorni sa završenom velikom većinom fakulteta, čast izuzecima. Trebaju ti poznanstva, preporuke, veze, a često i pare i to su aksiomi. Konkretno sa završenim Građevinsko-arhitektonskim fakultetom se vrlo teško nalazi posao, a za to nije razlog što su iškolovani mnogo loši kadrovi što se tiče stručnog znanja (mada i to stoji donekle), već je veći problem to što je iškolovano previse kadrova za koje jednostvano ne postoji potreba u našoj privredi i državi uopšte (ovo se prvenstveno odnosi na studijski program arhitektura). Šta drugo preostaje tim ljudima, nego da odu u inostranstvo.

vladaa_017.jpg
Foto: Facebook

Trenutno si na doktorskim studijama, koji su tvoji planovi za dalji rad i usavršavanje? Da li bi otišao u inostranstvo, ako bi se za to ukazala prilika?

Moji trenutni planovi su da se bavim naučno-istraživačkim radom i pored svih prepreka, nadam se da se mogu zaposliti na fakultetu. Takođe, pokušavam u isto vreme da se bavim i praksom, odnosno da znanja stečena na fakultetu i praktično primenim. Spreman sam da, ukoliko se ukaže dobra prilika, prekinem svoje doktorske studije i počnem da radim za neku kompaniju iz oblasti građevinarstva i arhitekture. Uvek sam govorio i još se držim toga da bih pristao da radim u Srbiji za mnogo manja, ali sigurna i izvesna primanja, nego što bih otišao u inostranstvo za neke mnogo veće pare. E sad, ako ove moje želje nisu ostvarive, onda ne vidim izbor.

Kakav savet bi dao sadašnjim i budućim studentima tvog fakulteta?

Budućim studentima bih savetovao da dobro razmisle čime žele da se bave u životu, ali i da dobro sagledaju od čega mogu da žive, pa tek onda da upisuju fakultet. Takođe, da se raspitaju o kvalitetu samog procesa obrazovanja koje im fakultet pruža, da ne bi doživeli razočaranja.