Održana promocija: „Priče o Danilu Kišu“

FOTO: Peščanik

Knjigu „Priče o Danilu Kišu“ priredio je banjalučki pisac Milenko Stojičić, koji nije prisustvovao promociji, jer je istog dana postao počasni građanin svog grada. Ova promocija istovremeno je i prvi javni događaj posvećen desetogodišnjici postojanja izdavačke kuće „Arhipelag“.

Knjiga je posvećena jednom od najznačajnih pisaca srpske književnosti, Danilu Kišu i sastavljena je od preko trideset priča napisanih o čuvenom piscu i njegovoj književnosti. „Moglo bi se reći da u knjizi „Priče o Danilu Kišu“ postoje tri vrste priča, najpre su to priče njegovih prijatelja, savremenika koje nose taj melanholično, nostalgičan ton. Druga grupacija priča dolazi, zapravo iz pera prve generacije Kišovih književnih nastavljača i treća grupa priča nastaju posle dvehiljaditih i dolaze iz pera najmlađih, generacijski, pisaca koji su zastupljeni u ovoj knjizi, oni ne svedoče toliko o Kišovom životu, nego o ulozi u književnom životu svoga vremena.“ kaže Gojko Božović o knjizi.

Danilo Kiš je svojim životom i značajnim delima ostavio mnogo materijala drugim piscima za neke nove priče, a njihov broj mnogostruko prevazilazi one koje su se našle u knjizi „Priče o Danilu Kišu“. „Knjiga pokazuje na koji način figura pisca i ono što nam je on ostavio u nasleđe postaju književni materijal, ovakve knjige inače nisu retkost, postoji ceo niz knjiga koje tematizuju život i delo nekih nama važnih i značajnih autora, i ova knjiga ustvari nastavlja taj niz i vrlo dobro oslikava situaciju koja u ovom trenutku vlada u književnosti, ne samo kod nas nego i u svetu.“ navodi Mihajlo Pantić.

Vida Ognjenović prisutnima je čitala odlomke iz svoje priče, autobiografskog karaktera, „Put u Novi Sad“ koja se našla u knjizi. Upravo ta priča spada u one koje opisuju Danila Kiša izbliza, jer nam pruža uvid u jedan sasvim običan, sparan i pomalo sumoran letnji dan koji su troje prijatelja, Danilo Kiš, Mirko Kovač i Vida Ognjenović, proveli zajedno, ali dan koji se pamti zbog njihovih razgovora, razmišljanja i Kišovog pevušenja Šereš Režeove pesme „Tužna je nedelja“.

Danilo_Kis.jpg

FOTO: Facebook

Sa druge strane, Muharem Bazdulj, kao jedan od generacicski najmlađih pisaca čija se priča našla u knjizi, piše o Kišu na jedan drugačiji način. On je publici pročitao priču „Grobnica za Seada Memagića“ koja se po prvi put objavljuje baš u ovom zborniku. Ova priča, koja je proizvod slučaja, sudbine ili svevremenosti Kišovih dela, pozdravljena je od strane publike gromoglasnim aplauzom. „Ona je jedno od tih čudinih i mističnih iskustava oko kojih se književnost formira“ kaže Bazdulj. Ova istinita priča govori o Seadu Memagići iskrenom ljubitelju Kišovog dela, običnom čoveku koji je vodio kratku prepisku sa Kišom ali ga nikada nije upoznao, i koji je kroz pisma predvideo svoju sudbinu, a to je bude „čovek bez lica i glasa“, kao i Kišov Boris Davidovič.

„U jednom eseju Danilo Kiš kaže Književnost je poslednje pribežište zdravog razuma, mislite o tome i čitajte o Danilu Kišu.“ završio je promociju Božović Kišovim citatom koji je i danas aktuelan i sasvim opisuje stvarnost u kojoj živimo.

Danilo Kiš bio je jugoslovenski književnik i prevodilac. Najznačajnija dela Danila Kiša su „Psalm 44“ , „Mansarda“ , „Bašta Pepeo“ , „Rani jadi“ , „Peščanik“, delo za koje je dobio NIN-ovu nagradu koju je nakon nekoliko godina vratio, zatim „Grobnica za Borisa Davidoviča“ nakon čijeg je objavljivanja Kiš grubo napadan i nazivan plagijatorom, usledio je Kišov odgovor, knjiga „Čas anatomije“. Kiš je dobitnik velikog broja domaćih ali i međunarodnih nagrad za književnost među kojima su i nagrada „Ivan Goran Kovačić“, zatim „Andrićeva“ nagrada, NIN-ova nagrada, francuska književna nagrada „Grand aigle d`or de la ville de Nice” za celokupni opus, američku književnu nagradu „Bruno Schulz Prize” kao i mnoge druge.

Dragana je student žurnalistike, uživa u dobrim knjigama, muzici i šalama Vudi Alena.