Poezija priča priču o Japanu

FOTO: Južne vesti

Ovo poetsko veče vodile su Natalija Jovanović, profesorka japanskog jezika i Milica Vučković, profesorka književnosti. Publici su predstavljeni najznačajniji haiku pesnici, najpoznatije haiku pesme, kao i one haiku pesme koje su pisane u šaljivom tonu od strane Japanaca.

Na jednoj od prethodnih književnih večeri profesorke Natalija Jović i Milica Vučković pitale su publiku šta je to što bi ih najviše zanimalo iz japanske književnosti i većina njih je pokazala interesovanje za haiku. Ovakav izbor publike motivisao ih je da naprave svoj odabir haiku pesama i pesnika koje će predstaviti zainteresovanima.

Haiku je pesma bez rime i ukrasa. Smatra se najkraćim oblikom poezije. Čini ga trostih čiji stihovi sadrže redom 5, 7 i 5 slogova. Ukupno bi haiku trebalo da sadrži između 12 i 20 slogova. Najčešće teme ove poezije su priroda i čovek u njoj. Haiku je često inspirisan godišnjim dobom u kome nastaje, pa tako trešnje asociraju na proleće, ljiljani su simboli leta, hrizonteme jeseni, a repa simboliše zimu. U njemu pesnik izražava svoj neposredni doživljaj koji je vezan za sadašnji trenutak. Haiku najčešće nema naslov. Najznačajniji haiku pesnici su: Matsuo Basho, Josa Buson, Kobayashi Issa i Masaoka Shiki. Baso (1644.-1694.) smatra se obnoviteljem haiku poezije, dok je Shaiki (1867.-1902.) utemeljivač modernog haiku pesništva.

japanske_morske_sirene2haikunaslovna15februar.jpg

FOTO: Tuzlanski.ba

Niška publika je pokazala veliko interesovanje za ovu vrstu japanske umetnosti. U sat vremena zainteresovanima je predstavljena haiku poezija. Govoreći o haiku pesništvu profesorka Natalija Jović je istakla: „Haiku pesništvo je koncizno i daje sliku prirode koja evocira određeno raspoloženje. Ono što je počelo kao šaljiva pesnička igra razvilo se u ozbiljnu pesničku formu sa svojim pravilima. Kod haiku pesnika 20. veka vide se teme koje su bile aktuelne u tom periodu. Sa druge strane, šaljive haiku pesme se nazivaju senrjuu (senryuu) i njihove teme su svakodnevne, možda čak i banalne stvari iz svakodnevnog života. Često su komične, ali mogu biti i o nečemu što možda smeta pesniku ili pesnikinji, ali je predstavljeno na šaljiv način. Senrjuu pišu obični ljudi i svako može da pošalje svoju pesmu na konkurse koje organizuju razni časopisi i novine u Japanu.”

Marija Milanović